Matevž Kos : Oholost i pristranost

Dugi opis

Knjiga »Oholost i pristranost« autora prof.. Matevža Kosa koja je pred Vama, podijeljena je na tri veća tematska sklopa. Prvi donosi pet obimnijih interpretacija najpoznatijih knjiga, odnosno pjesničkih opusa slovenskih pjesnika, koji su obilježili devedesete godine 20. stoljeća. Prvi, Sonet kao forma prebolijevanja modernosti, posvećen je prijelomnoj zbirci novije slovenske poezije, Sonetima Milana Jesiha – ta knjiga danas slovi kao najugledniji vrhunac postmodernizma u suvremenom slovenskom pjesništvu. Drugi esej, Raspucane riječi, obimno je razmišljanje o poeziji Vena Taufera, jednog od središnjih autora tzv. slovenskog «mračnog modernizma». Idući tekst – Genealogija samoće – posvećen je knjizi poezije Jure Porokara Stvari u praznini, dok je esej Žena, svjetlost i škorpion posvećen poeziji Uroša Zupana, vodećeg autora mlade slovenske poezije. Esej Nesvršeni glagol biti razmišljanje je također o jednoj od prijelomnih zbirki suvremene slovenske poezije: o Šepavim sonetima Milana Dekleve. Drugi dio knjige u većoj je mjeri teorijski i književno-povijesni. Riječ je o obimnoj raspravi Suvremena slovenska poezija i pitanje postmodernizma – ta rasprava analizira i utemeljuje pitanje u kojem smislu možemo unutar pjesništva (posebice unutar slovenskog pjesništva) uopće govoriti o fenomenu postmodernizma, tim više što se u svjetskim mjerilima rasprava o postmodernizmu većinom kretala uokrug proznih i dramskih tekstova. Treći je dio knjige (blago provokativno) naslovljen Teškoće s programom. Taj je tekst po svojoj primarnoj intonaciji kritičko-polemičan, a središnje je pitanje, koje postavlja, odnos između književnosti i ideologije, kulture i politike, kako se kristaliziralo u prijelomnim godinama slovenskog osamostaljivanja i demokratizacije. Autor se, između ostaloga, zauzima za što je strože moguće razlikovanje različitih razina: prije svega državnog angažmana i imanentne književne prakse, autora i teksta. Otuda proizlazi i kritički stav prema najrazličitijim teorijskim i ideološkim «diskursima», koji su u Sloveniji u proteklom desetljeću u mlađoj slovenskoj književnosti kao takvoj vidjeli bilo nešto konzervativno bilo, s druge strane, nešto etično i moralno neobvezno.